Feeds:
Postovi
Komentari

Nekad danima smišljam naslov za post, a ne olakšava mi ništa ni plan o čemu ću pisati….

Pa kad složim fotke i pripremim za objavu… ta-daaaaaaaaaaaaaaa

Dakle, kako sam najavila, bila sam opet u Splitu! O, kako me svaki put iznova oduševi spoznaja da animozitet na relaciji ST-ZG stvaraju oni kojima najviše paše princip zavadi pa vladaj, a sve zdušno podržavaju senzacionalistički nastrojeni mediji :D

Dakle, osjećala sam se ko doma, nimalo ugroženo i beskrajno voljeno!

Sad i ja mogu “zavezanih očiju priko Pazara… i evo me doma!” Pa zato hvala LoveDi zbog koje mogu reći da u Splitu imam dom, i mojim krasnim polaznicama koje su me učvrstile u uvjerenju da je dobro to što radim. Od doma sama odlazim i vraćam se i nemam osjećaj da remetim rutinu sjajne obitelji, a kad se odluči krenuti u šetnju, do “peškarije” ili u trgovinu…. tu sam. A moj dom u Splitu je i tik uz trasu pruge koja je spuštena pod gradom, te se gotovo i ne vidi (tek pogled iz zraka daje naslutiti da je tu nešto). Ta pruga zaranja pod grad odmah nakon željezničke stanice Split predgrađe, pod stadion Park mladeži, te izranja pred kolodvorom u luci. Tu je i kraj pruge…. pa prelazite preko nje na putu za Bačvice, gdje sam smočila nožice “bile”. Neka vas ne zavara moj osmijeh! Ledeno je da su mi noge skroz “okocenile”!

na_kraju_pruge

tocanje
Većinu znamenitosti sam “pohvatala” i smjestila u svoj orijentacijski prostor…. tako sam i domaćicu iznenadila pojavivši joj se pred zgradom :D (Pouka: ne vodite me doma u nadi da to neću drugi puta znati pronaći!!!). Iskreno sam bila ganuta oduševljenjem domačice paketom vune za filcanje (to vam je onaj šareni paketić skroz lijevo u gepeku iz prošlog posta) …..grlila me, skakala, vrištala… prenjela oduševljenje i na kćerkicu…. Nisam se radovala uzalud!

Naravno da sam išla do Grgura poželjeti opet nešto trljajući mu, roza lakom nalakirani, nožni palac. Pa da formalnost bude potpuna, fotkala sam se u njegovu podnožju. Gledam ja sad tu fotku i zaključim da sam nalik Kosjenki podno diva dobroćudnoga koji samo što se ne sagne i smjesti me uz uho……

kosjenka

Osim krasnih prijateljica, stekla sam i nove kućne ljubince!

Bila sam u fazi kamenja, pa sam skupljala kamenje sa svih mjesta na kojima sam bila. Onda je nastupila faza pelcera, pa sam navukla bilja….. Ovo je (valjda) faza dobroćudnih organizama.

Ne, nisam dovukla doma još jednu macu na užas familije….. dobila sam kefirna zrnca koja vrijedno rade i pretvaraju svakodnevno mlijeko u kefir, a žive na stalaži iznad mikrovalne pećnice, u društvu kvasa koji je već godinu dana starosjedioc!

zvjeri

Sjećanja mogu i izblijediti, ali ovakve poveznice, prijateljstva i- kefir će potrajati!

Vaša Lorna

 

 

Proljeće je došlo i mami me van, pa sam svako malo ruku uronjenih u zemlju!

Mami i na putovanja, pogotovo ako se može ušićariti koji metar niti. Pa sam ovu subotu vodila cure s O’pleti u šoping u Majšperk, po vunicu…. sreća da su nas muževi poslali u bijeli svijet s automobilima ogromnih gepeka, pa smo uspijele sve lijepo utrpati. Ja sam najmanje uzela sebi, ali s nadom da će sve to biti upletenoo baš za mene: Silvija (70% vuna, 30% svila) u 2 kombinacije po 3 boje za rukavice i Kaja (25% vuna, 75% akril) za kaputić, kratki… nešto.

osmina_majsperk

Sve ostalo u gepeku je za nekog drugog!

Naravno, ne smijem pretjerivati s pređom jer mi je ormar pun, a dobila sam i ovu divotu od moje drage polaznice/prijateljice Vlaste… to će biti kapa za vašu Lornicu!

vlasta_2

No, kako se bliži ljeto, tako se okrećem pamuku. Tu sve svoje nade polažem u svoj troipoldnevni posjet Splitu i dućanu Konac Bilić. Namjeravam kupiti konac za haljinu koju sam prošle godine započela, skužila da: a) nemam dosta Mirne (Pazinkine); b) da mi je prvo upleteno klupko sasvim druge nijanse… pa sam odustala, sve oparala i krećem nanovo koncem kojeg dofuram iz sT :)

Međutim, puno je toga već “na iglama”…

Kapa za nećaka

plave_nijanse

Isprobavanje mustre koja ima neki feler, a rezultat se čini jako zanimljiv…. modularno pleteni šal

dzenkin_pokus

Davno započeti tabletić koji bi trebao upotpuniti jedan retro interijer

tabletic
Spyro, davno započet, odmah iza SpužvaBoba…..

spyro_1

…i, hm, nešto! Ovo će biti nešto kad završim i vidim hoće li uopće ličiti na nešto što sam zamislila…. hahahaha!

svasta_nesto

Tu bi se čovijek mogao lako zapitati da li išta završim? Evo ga!!! Ta-daaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Nazuvak za glavu prema narudžbi/provokaciji rođenog mi brata koji je rekao da pletem samo babaste stvari, a njemu bi trebalo baš nešto za bordanje… Sad veli da je zadovoljan! A-ha!

nazuvakD
Nadam se uspješnom posjetu Splitu i puno završenih projekata :D

Vaša Lorna

Evo su ih pred sat – dva zatvorili… ne još kakve političare! Ma, neeeee! Olimpijske igre u Shociu.

Kao i večinu zimskih sportova, večinu prijenosa provedem gledajući kakve kape imaju u gledalištu, sportaši, suci i ostali koji vole pokrivala na glavi. Naravno, naglasak je na ručno izrađene, štrikane i heklane uradke. Pa, zakaj bi onda olimpijada bila iznimka?

Naravno, ideja je bila da napišem post o kapama viđenim na terenima i oko njih. Ali neeeeee. Ne možete vi to samo tako naći! Naravno, ja sam podcijenila istraživački dio priče, pa sam si umislila kako ću to riješiti s jednim do dva uguglana pojma. Ali ni to nije baš samo tako… no, uglavnom sam našla nekoliko primjera koji su me se dojmili. Neka mi oproste vjerni pratitelji sportskih nadmetanja, ali neću se zadržavati na imenima sportaša, već samo na kapama i timovima. Neki timovi su imali i po nekoliko službenih kapa u svojim torbama.

Englezi, u biti članovi tima Ujedinjenog Kraljevstva, su se odlučili na jednostavnu rebrastu kapu s bijelim cofom….

UK01

Na ovoj slici ću se osvrnuti na još jednu vrlo jednostavnu kapu, a u pitanju je reprezentacija Švedske. Imali su oni i tamnoplavih kapa sa žutim detaljima, ali … no, dobro!

SWE01

Slovenska nacionalna vrsta je imala zanimljive kapice u nacionalnim bojama s belim coflekom. Pletena je jednom vrstom dvostrukog rižinog boca…. no, barem nije glatka ili rebrasta 1-1! Švicarka do Tine je natakla “ušanku” s križekom Swiss tima.

SLOVENIA

Ove kape sam zamijetila na samom zatvaranju… Cure imaju crvene detalje, a dečki plave. To su kape kakve su nosili članovi Slovačkog tima.

Medal Ceremony - Winter Olympics Day 3

Kopajući netom, nerijetko me potraga dovela do članaka koji su ilustrirale, pa pročitam red-dva…. kape ruskog tima su nerijetko pljuvane kao ružne, ali su meni baš slatke i drago mi je da su upleli motive ruskih ručnih radova i tako pobjegli od motiva nordijekih zvjezdica, sobova i sličnog.

RUSSIA

I poljske kape su mi privukle pažnju. Ne ova siva u rižinom ili sličnom nekom bodu koja izgleda pomalo sterilno za moj pojam…

Medal Ceremony - Winter Olympics Day 6

….ova kapa mi je zanimljivija. Poljak, pobjednik skijačkih skokova, je u sredini, a kapa je (bar se meni tako čini) od fleecha s otisnutim motivom, ali meni se sviđa. Lijevo je Norvežanin, a desno je (prepoznajete) Slovenac.

POL01

Eh, da, Norvežani….. kapa je model “beany”, dakle tzv “viseća” ili ti vrećasta, ali je heklana…. hm, zanimljivo! Imali su i varijantu s detaljima nordijske zvijezde (gle čuda!!!) u crvenoj i plavoj varijanti… no, ta vrsta kape mi spada u kategoriju već viđenog.

NORWAY

Nizozemci su se držali svoje “oranje” boje…. pa malo dvobojnog motiva, pa malo rebrastog ruba, pa cof…. ja je ne bi nosila ni da mi prijeti upala mozga!

NETHER01

Njemačka repka je protestirala “PROTIV” onih koji su bili jako “ZA” u Rusiji prije igara……… Ja volim šareno. Ubijte me! Kape crveno-žute za curke i plavo-zelene za dečke… kjut! Ali Njemačka je jedna od bogatijih zemalja/timova, pa nemre se onda doći samo s jednim modelom kapa… a, ne! Bilo je još, pa izdvajam ove slatke bijele s decentnim motivima u bojama nacionalne zastave i – cof!

GERMANY

Francuzi su me, moram priznati, razočarali!!! O, Bože! To nam diktira modu???!!! Pa kaj su se spremili za rat, a ne za igre? Sivo, stroge linije, par redova kao naznaka francuske zastave… not my style….

fra01

Zgodno, decentno, efektno, haskiji i – cof! Najs za Estonce….

estonia01

OK, nisam za prirodna krzna, pa ak je ovo umjetno, pletivo je zanimljivo… nosivo i sviđa mi se (pod uvijetom da je krzno umjetno)… Čehoslovačkoj palac gore ;)

CEH01

Austrija bila na tragu slovenske kape, ali s drukčijim bojama. Možda su istog porijekla?

AUT01

Joj…. Canada i USA. Dakle, oni su toliko uložili u reklamu svojeg tima i ponijeli su toliko kapa da kad uguglate nešto u tom smjeru – rezultati su zatrpani kapama amričana i kanađana. Kanada: crveno, bijelo i crno, neizostavan javorov list i – cof! Za kape s crveno-bijelo-crvenom prugom (netko nosio nad čelom, netko postrance) sam mislila da su Austrija-tim! No, eto…. Kanada! Niš posebno.

CANADA

Puno prugica i zvjezdica…. puno natpisa USA…. puno domoljublja…. i – cof!

USA

Nakon sveg traženja me najviše razveselila ova, rukom rađena, kapa, slikana na suvozačkom sjedalu. Je, “stars and stripes” do ibera… ali kjut!

USA04

U gledalištu sam vidjela svega: od barbie roze beany kape (s cofom naravno), preko umjetnih irokeza, vikinških kaciga s rogovima do tradicionalnih ruskih ušanki. Nešto što sam našla pod “službene kape”, a možda bih rado napravila je zgodna kombinacija dviju nijansi plave s crnom i bijelom. A ova bijela ušanka, za koju sam na primjeru vidjela kako spektakularno stoji plavuši, možda bi našla mjesto na mojoj glavi…. ako je krzno umjetno!

SLUZBENA

Na kraju bih u svoju obranu rekla samo: ne volim nositi kapu na glavi i zadnja ispletena kapa je na prodaju!

Vaša Lorna!

Lornina škrinjica je danas navršila 7 godina i sretan joj rođendan!

Da je Lornica dijete, išla bi u 1. razred osnovne škole i učila prva slova. Ali nije. Mada se nastajanja sjećam kao i 2 “prava” poroda. Porod je trajao cijeu noć. Gotovo nisam spavala. Ustala sam 3 puta zapisati ideje, jer je tu bilo puno briga… ime bloga, moj nick-name, koji dizajn odabrati… Odabrala sam blog platformu na blog.hr, a tamo o Lornici više ni traga. Sreća, pa sam si pospremila stare objave. Nakon niza razočaranja blog-hr, prebacila sam Škrinjicu na mojblog-hr, a nedavno i na ovu platformu.

Imala je Lornica i babicu, kao prava beba. Lornina babica je osoba posvećena svem učega se dotakne, pa tako i osnovnoj temi svog bloga. E, tu se malo razilazimo, pa smo se i zaista razišle!

Blog mi je donio promjene u životu kakvima se ni u snu ne bih nadala. Virtualne prijatelje, stvarne pirjatelje, poznanstva i suradnje, tuge i veselja, iskustvo i nove vještine. Neki blogeri su samo prošli kroz isti prostor u istom vremenu, neki su se duže zadržali, neki su izgubili i životne bitke… Ja sam bogatija, puno bogatija nego pred 7 godina, jer su mi sva poznanstva, reakcije, postupci i osjećaji donijeli vještine i emotivnu inteligenciju kakvom se mogu samo ponositi.

Najveći projekt proizašao iz bloganja, blogera i blog-druženja je – O’pleti. I da je samo to, bilo bi najveći i najpozitivniji pomak u mom životu.

Zato, draga Lornice, nek si ti meni još živa zdrava i vesela!!!!!

kreativna

Ljudi su se skroz izmiješali i ne dijelim ih na blogere i one koje znam samo iz stvarnog svijeta, a samo povremeno, blogeri na sebe svrate pozornost kad mi se obrate s “Lorna!” I bude mi milo, isto kao i kad me učenice prepoznaju nakon što im pokažem neki od radova kao primjer za novi projekt :D… “Pa ti si Lorna!!!???”

Kao i svaki jubilej, i rođendan je prilika za prebiranje po ostvarenim ciljevima, vrednovanjem učinjenog i postavljanju novih planova. A planova ima… držte mi palčeve!

A ja sam se počastila za rođendan, ali ne ovakvom, virtualom, tortom… nego fiiiinoooom Milkicom….. preporučam!

Milka-Toffee-Ganznuss-300-g

 

Vaša Lorna

 

Već dugo se pokušavam utrpati Kosmičkom na put do Splita.

“..a kaj buš tam celi dan? Ja ti moram raditi i nemrem tebe zabavljat!”

Kaj bum radila? Kaj bum radila??!!! Samo cijeli dan bu mi i premalo… I onda mu se utrpa netko drugi, kome je važnije obići južnu poslovnicu firme i ja otpadam. A nostalgija za divna 3 dana provedena u Splitu jača.

Danas me na to podsjetio i poziv iz Splita. Pita Z da li još imam radionice u ST? A ja bi! Drage moje, da smo znate, ali moram riješiti prostor, a to nije lako odavde.

Gotovo je godina prošla od mog posjeta Diani, njenoj divnoj obitelji i hostelu koji me oduševio povjerenjem, gosotoljubivošću i susretljivošću. Moram se posložiti i – put juga!

U tom sam postu pisala i o Marin šalu, prema dizajnu Ysolde Teague, kojeg sam taman započinjala i premišljala se o boji. E, pa šal je na kraju sivi, često nošen i obavezno mami uzdahe i zanimanje svih koji ga vide. Jako mi je drago da sam ga napravila i prihvatila izazov. OK, ima malih odstupanja od originalnog dizajna, ali nema veze! Namjerno ima 7 “latica”, umjesto 5, jer sam se bojala da će biti kratak… ima još razlika, ali ih vjerojatno ne primjećuje nitko tko ne kuži! Bitno da je lijep, baš kao i original i da će me grliti oko vrata još dugo!

Marin_3

Izgleda da netko čita ovaj blog, da tražite upute i mustre, ali nitko više ne komentira i meni se čini da nikoga nema. Onda me telefonski poziv uvjeri da je Lorna živa i jedva čeka svoj 7. rođendan… već 7.!!! Kao da sam prošlu noć prove budna smišljajući kako će se blog zvati, koji “nick” odabrati, kojim dizajnom bloga započeti.  “Da li sam dobio Lornu?”, započeo je razgovor… “da li bi me naučili plesti?” Pitala sam ga bez razmišljanja kako to da nije do mene došao preko O’pleti ili Facebook-a, ali ne – Lornina škrinjica!!! A davno je kako sam napisala zadnje redove ovdje, još davnije kako sam napisala prve redove bloga.

A krene sve jako entuzijastično. Postove sam pisala gotovo svakodnevno, pa jednom tjedno…. čekala sam na komentare i odgovarala do kasnih noćnih sati. Čak mi se prijetilo oduzimanjem kompa! Drastične mjere za drastične okolnosti.

Sve je nekako zamrlo. Prijatelji s bloga se raštrkali, neki preselili u nebeska prostranstva, neki se vječno uvrijedili… život ide dalje. Rijeka, kao i svaka druga, na početku snažna, brza, bistra, prodorna, a onda tu i tamo koji slap, pa poniranje, ponovno uzdizanje…. proširenje korita donosi usporavanje, ali i širinu, mirnoću, promišljanje. Pa zato Lornica još uvijek plete, odgaja potomke, peče kolače, mazi Kosmičkog. Lorni se gotovo ništa nije promijenilo, samo ima manje vremena za Škrinjicu.

Vaša Lorna…. i Crvenkapica!

crvenkapica

Prethodni post sam napisala u ožujku! Strašno… a opet, ako pomislim na gašenje bloga, nekako mi je žao.

Naravno da se od ožujka izdešavalo toliko toga da i ne namjeravam ići u detalje.

U životu smo suočeni s istinama i zabludama. Na prvi pogled bi se moglo reći da su istine te koje bole, ali, vjerujte, zablude zadaju najteže udarce. No, nije virtuala ta koja je izvor većine zabluda, već se može u tom smjeru otići i u životu sa sasvim živim ljudima…. No, što vas ne ubije – ojača vas (bar tako kažu) i, što prije stavite ljude i stvari na svoje mjesto, to prije možete krenuti dalje.

Naštrikala, ali i naheklala sam dosta toga, a najzanimljivija je bila suradnja na kazališnim kostimima, pa se nadam da je to samo početak zanimljive avanture. Naravno, detalji kostima su bili nešto najružnije što sam ikad štrikala, ali – naručitelj je kralj!

Kad sam na moru započela projekt kojeg već dugo držim pod “PLANOVI”, a to su čarape koje imaju odvojen palac kako bi se nosile na japanke, Kosmički me pitao: “Jel ti i to za kazalište?” Hahahaha! Jesu, ružne su jer se radi o samoošaravajućoj (ili kako bi se to već prevelo) vuni i namjera je bila da napišem tutorijal kako bih ispipala točne proporcije, oduzimanja, odvajanja i drugo. Materijal je superwash vuna, pa su ugodne za nogu i svakako će se koristiti….. svidjelo se to drugima ili ne!

ImageImage

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.