Feeds:
Objave
Komentari

Prije nekoliko godina, na jednoj od O’pleti radionica posvećenih heklanju, bavile smo se heklanjem ovog krasnog bakinog kvadratića kojeg je dizajnerica nazvala “Garden Gate Granny Square”. Cijela ekipa utorka se nemalo iznenadila kad nam svima je umjesto 2D motiva nastao 3D element sličan elementu mrežaste papirnate girlande koje smo nekad izrađivali u osnovnjaku.

Heklale smo po uputi, a sheme nije bilo…. obećala sam promozgati doma do idućeg utorka i riješti tu misteriju.
Tek sam doma primijetila da na kraju upute piše (naravno, sitnim slovima) da je uputa napisana UK (britanskim) nazivljem!!!

Sve mi je odmah “sjelo” na svoje mjesto. Jednom sam na to već naišla i “lupila glavom u zid” tom blesavoćom. Naime, amerikanci imaju sve za jedan stupanj više od britanaca, odnosno, niski štapić je amerikancima SINGLE CROCHET, a britancima DOUBLE CROCHET.

Npr, shema iz američkog časopisa INTERWEAVE CROCNET skupa s legendom:

Vidljivo je da su nazivi logični, bliži našem načinu imenovanja očica u heklanju.

Međutim, u shemi britanskog časopisa SIMPLY CROCHET je štapić s jednim namotajem “treble crochet”:

Što znači da je sve za jedan stupanj višeg imena.

Ukoliko uputa ima shemu, moramo primijetiti da je shematski prikaz sličan ili identičan ostalim shematskim prikazima (u njemačkim časopisima se ne pojavljuje gornja horizontalna crtica na očicama), pa se greška smanjuje na najmanju moguću mjeru. No, ako se ravnate samo prema pisanoj uputi, savjetujem vam da nađete informaciju da li je uputa pisana UK ili US nazivljem i smanjite si muku i/ili 3D iznenađenja kakva niste očekivali niti priželjkivali.

Veselo heklanje,

Vaša Lorna

A jooooooj, 10 godina!
22. veljače je bilo 10 godina od promišljanja do dugo u noć, od prvih susreta s novim formatom izražavanja, od prvih postova Lorne Doone.
Nisam ja zaboravila na ovu krasnu obljetnicu…. samo sam čekala da se slegnu riječi koje se vrzmaju glavom, koje su se uskovitlale i ličile na nekakvu neartikuliranu prašinu.

Znate onaj osjećaj kad omirišete zrak i prepoznate miris kao sjećanje na sasvim određene okolnosti, događaje i osjećaje? Vjerujem da nam se to svima događa!
Nekad su to simpatične i drage uspomene, pa poželite da potraje, ni ne dišete u strahu da vam iz nosa, iz glave, iz sjećanja, ne nestane taj trenutak…. a ponekad samo otpuhnete, odmahnete glavom kratko se namrštivši i – idete dalje!

Postoji miris koji se javlja u zraku u proljeće kada krenu radovi u vrtu. To je miris vlage, paljevine i mlade trave. Kad me zapuhne taj miris, krenu sjećanja na srediu 80-ih. Na srednjoškolske dane, na duga vraćanja iz škole – pješice, a sve s ciljem da se “pretresu” sve teme, da se malo duže podruži s osobama koje su vam drage.
Postoji miris koji osjetimo usred ljeta, jedino izvan grada, kada se osjeti miris sijena u noći, potaknut vlagom rose. Tada sam istog uzrasta i pečem pečence s prijateljima, ljeta provodim na selu, nedaleko od grada, ali dovoljno daleko od svega urbanoga….

A zvukovi? Pjesme?
Kad god na radiu ili nekom drugom mediju zasvira “How deep is your love” od BeeGees-a, ja sam 6-godišnjakinja i vozim se vijugavim istarskim cestama u autu s roditeljima i bratom. Pjesma, snimljena na kazetu, imala je nekakav metalni zvuk ritmičkog lupanja i čak mi se dan danas čini da na “originalu” nešto fali 😀

Okus mliječne kašice od griza (pretpostavljam) koju su roditelji nabavljali za brata, a bilo je to vrijeme samih početaka Čokolina, dan danas tražim. Toliko jasno u ustima osjećam taj okus i ne mogu pronaći isti, niti da li se tu radi o određenoj marki kašice ili načinu na koji ga je naša baka pripremala… ali fali. Fali da zaokruži priču. Priču o djetinjstvu.

20170303_205347

Mene, sjećanja na prve dane ove Škrinjice, vrate u dane koji su prepuni raznih osjećaja. Ima tu oduševljenja, nestrpljivosti, nekakvog osjećaja koji graniči s euforijom! Oduševljeno fotografiranje svega što bi moglo biti ideja za post, svega što je važno opisati i objaviti. Nakon toga očekivanje komentara kao jasnog znaka da je misao i pročitana… vrednovana. Je, gotovo kao danas s Fejsbukom.
Upoznala me Lornica s mnogim ljudima koji su svi od reda dragi i važni mojem životu. Odredili su me na neki način, bez obzira na to da li su još uz mene svaki dan, povremeno, u živo, virtualno ili…. ili ih više nema. Hvala vam svima! Od svih sam nešto naučila, zbog svih vas sam danas takva kakva jesam.

Screenshot_2017-03-07-09-14-53

Zato… sretan još jedan rođendan Lorninoj škrinjici, uz nadu da će i dalje biti tu, uz mene, uz vas!

Hahaha, ispada da se, kao iz neke hiberncije, budim svakih cca 4 – 6 mjeseci, pa me ošine inspiracija. Eh, sad! Nekad se malkice smirim i pričekam da me prođe, a nekad se toliko meškolji da moram napisati nešto.

Tako i sad, s 4 WIP na iglama….

1. radim si haljinu, pletenu, ne predebelu, igle broj 3,5, vunica DROPS Lima vrijeskaste boje, kroj “iz glave”….. no, O’pletii de dalje, ne bi cure radile haljinu, ali zato neki zahtjevniji šal  -bi!

20161230_115923

2. dakle šal…. tanko, tanano! Vunica DROPS Lace alpaca gotovo paučinasta nit, na iglama broj 4 😀 Čisti mazohizam, ali se isplati svaka sekunda truda. Slika krem šala koji je gotov, ali i poklonjen svojoj vlasnici za Božić. Sebi radim ovaj plavi!

3. na iglama je jedan Lisac. Eh, taj zaslužuje svoj post (valjda bu Lornica budna u taj čas)!

4. onda zapušu sjeverni vjetrovi. Vanjska temperatura se spustila na -10, a osjećaj je -15 barem…. ajmo pregledati zalihe vune! DROPS Lima, hrđava, 2 klupka… hm, dupla nit, igle broj 6 i – ta daaaaaaaaaaaaaaaaa:

20170114_112038

Čak ju i nosim! Sad me možete i iz tramvaja prepoznati jer nisam viđala hrđavih kapa po gradu. Možda boja nije in, ali su mi rekli da mi dobro stoji, pa neka im bude ❤

Ljubi vas vaša Lorna!

Lorna, blog i malena sreća

Znate ono kad vam baš neki maleni poticaj treba da nešto poduzmete? E, da! To! To je meni bio pronalazak malene, ali baš malene djeteline s 4 lista. I to u našem vrtu dok sam čekala da pas obavi “svoje” (da, neće piškiti sam!!!). I gledam ja tu minijaturu od jedva nešto preko 1 cm na dlanu i mislim si… da li to sad znači da me očekuje neka “malena” sreća? Može li uopće sreća biti izmjerena, ima li neku veličinu? I da li ta veličina ima neku konfekcijsku oznaku tipa XS… M …. L ili XXL? I pomislim tako da je to baš dobra tema za blog-post.

img_20161001_184500

 

Post o tome kako sreća nema mjeru, njena je mjera relativna. Veličina sreće je toliko relativna da bi i stari dobri Einstein mogao na njoj objašnjavati teoriju relativiteta. Npr. Nekome je sreća sresti starog prijatelja nakon dugo godina, a nekome dobiti nasljedstvo od nepoznatog strica iz Argentine. Drugima bi sreća bila da se riješio nesretne bubuljice na sred nosa, a drugome da se ustao iz kreveta nakon duge i teške bolesti. Relativna je stvar veličina sreće.

I onda nađem još jednu “srećicu” i to malo veću… čisto da mi Svemir poruči da se ne zamaram, nego da se veselim svakom danu, svakom susretu i dobrom zdravlju! Pa sam tako srela i dragu Tedicu nakon 100 godina i pomislim kako nije toliko loše da sad radim u centru kad sam obradovana ovakvim susretom!! Nemam problema s bubuljicama i nisam boležljiva…. sad mi samo preostaje stric!!!

Naravno da Lorna i dalje plete. Što bi Lorna bez pletiva!?

20160919_141614

Vaša Lorna

Mašta, igračke i duša djeteta

Svako toliko nalazim opravdanje za igru. Bilo bi lijepo da opravdanja ne trebam i da ljudi shvate kako je igra i te kako ozbiljan posao! No, još se uvijek smatra neozbiljnim i infantilnim.

Imate nekoliko načina da se opravdano igrate:

  1. uzmete na čuvanje nečije dijete (ukoliko nemate svoje)
  2. uhvatite se pospremanja sobe vlastitog djeteta
  3. prijateljujete s prijateljicom koja je (gle čuda!?) spisateljica za djecu
  4. jednostavno uzmete i – igrate se, ma što drugi mislili o tome!

U mojem slučaju se ovaj put ispreplelo 3. i 4. opravdanje.

Prvo sam dugo mjerkala izraditi Tildu, dugo se pripremala, podrobno razrađivala svaki korak, malo po malo izrađivala tijelo, kosu i odjeću da bih je na kraju i dovršila… i nije loša 😉

20160207_221931

Tildu si je prisvojila moja Mikica, iako je u početku rekla da joj se takve lutke ne sviđaju.

Onda se u susjedstvu rodila, već spomenuta, Tara, pa je uz kapicu dobila i jednog zeku/krpicu-mazilicu. Nadam se da će joj poslužiti….

20160204_151107

I na kraju, kao šlag na tortu, ulijeće književnica sa željom da joj se glavni likovi dviju slikovnica izrade kao prstić-lutke. Eh, tu je sad proradila mašta i vještina… izazov za poželjeti…. Gospodin Mrak bez 3 bijela šeširića

20160310_191406

i Zelenkapica!

20160313_202438(0)

Sad sam jedno vrijeme mirna jer se moja dječja duša poigrala 😀

Vaša Lorna

BEBE, MAME I PREKRASNE KAPICE

Eto me, upravo, s jedne babinje-kavice.

Naravno, imam ih još za odraditi jer je prošlo proljeće bilo jako romantično…

Ova beba, susjedica Tara, je dobila kapicu s uzorkom magnolija i heklanog krpica-zeku za maženje. Kapica je izrađena još tokom blagdana i strpljivo čekala svoju glavicu za promociju!

Tari stoji ko salivena i baš mi je drago jer upravo dolazi vrijeme za nošenje kape od mješavine pamuka i merino vune (DROPS Cotton Merino). Za ovu kapu sam adaptirala mustru za koju sam fotografiju skinula s neta, pa sam “odgonetavala” slijed očica. Odgonetnula sam je, pa dodavala i oduzimala u svrhu prilagodbi raznim projektima. Svakako je zovem Magnolija-mustra i volim je raditi.

Mustru, tj. moj zapis za izradu, pronađite pod “Tutorijali”.

20160103_165130

Kapica Tara

Naravno da je tu i jedna mama koja je ljetos naručila za svoje čedo 2 kape, ali sam trebala u potpunosti pratiti modele s fotografije. Na žalost, nisam ih slikala gotove… kao ni jednu patuljčastu koju sam zimus radila u roza kombinaciji.

patuljak-medvjedic_2015

Patuljak i medvjedić

I uvijek me razgali pogled na bebu, osjećaj biti trudnica, blaženstvo nježnosti, pažnje i brige kojom te svi okruže. Sama pomisao da beba nije nešto nemoguće u 47-oj godini života me i veseli i straši!

Ipak, do prije 5 godina, u dubini duše sam se nadala još jednom zamotuljku, ali sada… budimo realni, dobro bih si razmislila! Ne trebam ovaj način dokazivanja sebi i drugima da sam “još mlada”.

Vaša Lorna

Je, već je 9 godina od neprospavanog dobrog dijela noći, od početka pisanja bloga, od konstantnog paženja na svaki pogled, na svaki komentar…. gotovo, kao Facebook sada.

Nisam puhnula 9 svječica, pa ni na muffine-u, ali glavom prolazi sve… kako sam ušla u blogerski svijet, tko mi je putem bloga ušao u život, tko je sve od tih ljudi/žena, u međuvremenu, izašao iz mog života. Svakako su svi imali svoju ulogu, svoje mjesto i svrhu!

Hvala vam svima!

Birthday cupcake

Gledajući u natrag, jako mi je drago da sam sve ove ljude upoznala, da su prošli kroz ovih 9 godina mog života. Svi su djelovali snažno i važno!

Neki su još uvijek tu, a to je samo znak da naše međudjelovanje još nije završilo.

Pletimo dalje, virtualno, fizični, javno, skriveno, uz O’pleti ili ne… ali svakako učite iz svake očice, učite iz svake životne situacije, sviđala vam se tog trena ili ne.

Vaša Lorna