Feeds:
Objave
Komentari

Archive for Lipanj 2012.

Sanjala sam pred jedno tjedan dana Beograd, druženje s Magrit i prekrasno provedena 4 dana……

San je toliko uvjerljiv da vam i dočarati mogu šetnju centrom grada gdje posred ulice rastu stabalca s delikatno nježno zelenim listićima ranog proljeća, fasadama koje svojim secesnim ugođajem podsjećaju na većinu srednjeeuropskih gradova, ali i česmama (jedna izlazi iz kadra na lijevom rubu) koje naglašavaju jak utjecaj islamske kulture. Čini mi se, kroz san, da smo i pokisle negdje u blizini Knezmihajlove i popile voćni frape čekajući da kiša prestane. Bogovi su se smilovali i dozvolili da obiđemo dobar dio Kalemegdana, da vidim “nulti kilometar” Save, da me propuše vjetar na Brankovu mostu i da me umalo uhvati kontrola u javnom prijevozu… brrrr, da nisam sanjala, još bi me sad podilazila jeza!

Cijelo djetinjstvo sam odrastala uz razne emisije produkcije BG-TV, na špici kip pobjednika, na vrhu nekog brda, isti je bio i logo Avala filma, pa da me tkogod pita gdjeje kip??? Pa, na Avali! Ali nije. Jasno sam ga sanjala da je na Kalemegdanu, gleda prema ušću Save u Dunav okrenuvši svijetu na kopnu svoju golu stražnjicu!

Stubište s apsidalnim odmorištima, utvrđen grad na brdu uz ušće… sve već toliko puta viđeno na televiziji i u serijama, da nam se gotovo čini da smo bili tamo.
 

Ali Zemun sam sad prvi put doživjela. Je, znam da je uz Beograd, da je na zapadnoj strani, da je uz Savu, ali da se mirno tamo moglo snimati i fanastične filmove poput Gospodara prstenova, e, to nisam znala!

Mali gradić koji živi samostalnim životom, a opet pripojen velegradu. Sa svim blagodatima malog grada, osjećaja bliskosti svih njegovih stanovnika, pruža miran život sa svim potrebnim sadržajima i opskrbom.

Čak i mali dučan pozamanterije u kojem se nađe toliko toga da treba odvojiti dovoljno vremena za pregledavanje svega zanimljivog. Rame uz rame Beogradskom Bumbaru, trgovinica “Maja” zaokupila me pređom češkog dobavljača, ali i Teteksove vunice koju nisam u Zagrebu imala prilike naći.

Pa kad se već trpam vunicom, odsanjala sam i izlet u Novu Pazovu, do Prediva Alisa, gdje sam dotukla sve slobodne kapacitete kofera.

Možda bi se tkogod mogao zapitati kako znam da sam sanjala? Od kud onda slike koje vjerno dočaravaju vrijeme provedeno s dragom prijateljicom? Od kud ja ili ona na nekoj od tih fotografija? Od kud još prašine s Brankova mosta u oku? Od kud suza od rastanka na dlanu?

Mora biti san, jer kako objasniti konstantan osjećaj da sam doma, da sam, sa 40-ak godina, na nekom pidžama partyu koji se protegnuo na 4 dana, da me paze maze i tetoše kao vlastitu kćer??? Mora biti san! Čak me nitko svo to vrijeme nije uštipnuo da mogu tvrditi suprotno!

Ako slučajno nije bio san, onda veliko HVALA dragim domačinima, divnoj domačici-vodiču po krasnom gradu nešto istočnije od Zagreba!!!!

A u Zagrebu dozrele trešnje! Eto prilike da se popnem u staru krošnju, posegnem za slatkim plodovima i dio njih ubacim u tijesto od jogurta, “ostavim” 20-ak minuta u pećnici i pojačam dojam ranog ljeta!

A igle ne miruju! No, to bi bio motiv za skori post!!!

Vaša Lorna

Oglasi

Read Full Post »