Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘osobno’ Category

Dakle, sretan rođendan Lorna!!!

11-ti ročkas nije za baciti… a tada je to izgledalo otprilike ovako:

Screenshot_2018-02-22-23-06-23

Zaključak? Vrijeme ide, ljudi se mijenjaju, prolaze kroz naš život ostavljajući veći ili manji trag… gotovo kao chemtrails 😀
A znate koja je alternativa Lornici bila??? Prema omiljenoj plesmi iz dječje dobi, ali omiljenoj i mojem mužu, alternativa je bila Colinda…. ona od Zdenke Kovačićek! Huh, baš dobro da nije!

IMG-5466a753ab80e1d110d971e2a58aaf52-V

No, veljača nas je zabijelila i osim romantičnog ugođaja kojeg pruža pogled kroz prozor iz tople sobe – ništa meni u snijegu romantično nije! Proljeće, aj dođi više!

I ove olimpijske igre je obilježilo pletenje i pletenina. Ovaj puta Finci, konkretno trener skateboard tima, koji odmara živce pletenjem, a njegovi boardaši – gledanjem. Ogrnuli su se šalom ispletenim još pred 4 godine u Sochiu… svaka čast dečki!

3500

Sretan ročkas Lorna!!!

Oglasi

Read Full Post »

Hahaha, i opet je naslov za svašta pomisliti!

A u biti je sve jako jednostavno… kako se na početku nove godine ne osvrnuti na staru? Pa si (opet!) obećati da ću se češće sjetiti na Škrinjicu, ostaviti kakav zapis, ali i očekivati vaše komentare! Ovako, bez povratne informacije, osjećam se kao da pjevam na vrh brda i oni rijetki koji me čuju, niti ih vidim niti znam što misle. Možda žele da otpjevam još jednu pjesmu, a možda si misle da nek prestanem već jednom!
Uz to volim pisati kad za to imam inspiraciju i povoda. Na silu nikad ništa dobra.
Iz 2017. smo u 2018. prenijeli želju za O’pleti prostorom, volju za radom, želju za gostovanjima i veselje u svakoj isštrikanoj/isheklanoj očici.

Današnja inspiracija je proizašla, u najvećoj mjeri, iz dostave koja je kasnila 23 dana od krajnje očekivanog roka (19.12.2017.).
Naručila sam si papirnatu inačicu knjige o kojoj sam svim početnicama pričala:
20180111_141320.jpg
…konačno je svim polaznicama mogu pokazati!
Na spisku su, najmanje, još 2 za tu namjenu i još 3 za moju dušu… ajmo dalje 😀

Uz to vam se priča tako zaokruži, pa shvatite da su vas s nekim ljudima sitnice povezivale još davno prije nego li ste se upoznali licem u lice!
Odkud takva razmišljanja? Eh, pijem ja tako ukusan čaj s dvije divne žene u dućanu Jasmina i lutkice u Petrinjskoj.
Jedna od njih, Željka, divna varaždinka koja kontrolira hobotnice koje se heklaju za nedonošćad, a došla je u Zagreb upoznati Jasminu i mene (wow!), ali i sudjelovati na radionici izrade hobotnica u knjižnici Kustošija.
Druga je Jasmina. Svašta bi se dalo napričati o toj djevojčici u duši i kreativki u pristima…. “mami” bezbrojnih vila, vještica, balerina, sirena i njihovih životinjskih pratitelja.
Sjedim ja tako za tim, kreativom zasutim, stolom i shvatim da je do mene zdjela puna anđela za na bor…. ali ja takve imam doma…. barem 12, 13 godina…. pa to su njeni!!! Moja djeca su ih dobila za jedan Božić od ujne (moje šogorice) i uredno su pospremljeni sa svim Božićnim nakitom…
20180106_105707
Koliko dugo ja Jasminine anđele brižno čuvam i ne znajući da sam za nju znala davno prije nego li se rodilo ovo divno prijateljstvo i suradnja.
Pa sam povukla i paralelu od prije cca 8 godina kad sam putem SWAPA, organiziranog na kreativnom forumu čiji sam dio bila, dobila Djedicu od Helge s kojom sam i dan-danas prijateljica putem Facebooka 😀
20180106_105646
Čudne i neobične su niti koje nas sve povezuju… i tko zna gdje su nam se putevi već ukrižali, a da nismo ni znali s koliko važnom osobom za budućnost koja je pred nama!

Puno lijepih prijateljstava, druženja i sitnih veselja vam želim i u 2018.!

Vaša Lorna

Read Full Post »

Inspite I am a knitting and crochet instructor, the moment I have read about Prym competition, I had a sewing project on my mind.
This project conects me with my mother as much as to my daughter. Connection with my mother is going back to my childhood, and playing with cloths, needles, threads and dolls. I have that memory of a drawing on a piece of cardboard paper holding a press-buttons. It was that man with one eye drawn as press-button. This is my first assosiation for Prym!
So, you could ask yourself: where is a daugther in all of this?
As I am knitting for a 32 years (started when I was 16), and I am crocheting for a 42 years (it was a tool for may grandmother to get me occupied), also I am CYC knitting and crocheting certified instructor, I hoped for my daughter to be interested in handwork. But…. as she once said: why do I need to know it when my mother can make me anything I want. Quite right!
But she is very creative young person, and it was a matter of time… A year ago I had 4-week class of bobbine lacing, and she falt in love! She is going to my knit and crochet classes since!
As I have my interchangable needles for a few years now, so I started to collect a set for her too. Those needles have to be stored properly, as it is supposted for a such a wonderfull and expencive tools.
My daughter loves cats.
Prym announced a competition.
I am going to my textilies and yarn shop regularely.
Everything came together so beautifly!
20171208_171141
Some textile pieces were bought, some pieces I had at home, buttons, zipper, embroidery thread, needles, and above all – IDEA was born.
I decided to sew an interchangable needles case for Mirta.
First, the idea had to be put on a paper (I am an architect after all) and some thinking about right order to sew all together.
Studio_20171210_205526

Studio_20171210_205648
Then, I constructed pieces out of paper.
Studio_20171210_205424
Pieces had to be transfered on chosen textiles, and to be cut out of it.
20171208_183243
Finaly the time for a patient and neat sewing came:
needle racks…
Studio_20171210_211640
…small pockets…
Studio_20171210_211704
…zipped pocket for cords…
20171208_190113
And some tearing and ripping apart too… whell, mistakes are here to learn from them.
20171208_193653
Some needle sizes were embroidered, to add some playfullness.
20171210_100104
After a few days of planning, a few hours of sewing and some changes made along the way… case is finished:
Front view (final dimensions: 19 x 14 cm)
20171210_121439
Back view
20171210_121533
Inner view 1
20171210_121635
Inner view 2
20171210_121852
I am content.
The new owner is happy and blog-post have to be writen.

Where is Prim in all of this proces?
Prym was there allalong.
In every sewing needle, in every pin to secure the stitches, in needles and hooks to be put in needle-case and in every future knitted and crocheted work of my daughter.
As a Prym Product Ambassador I’ll be able to present it on my blog (as I started to write some reviews for DROPS yarns), then I’ll be able to point out advantages of Prym products to my students on O’pleti classes and above all of it…. I’LL BE ABLE TO ENJOY USING IT!!!
*About “Lorna”
Adriana Meglaj ing.arh., writing Škrinjica Lorne Doone / Lornina škrinjica (Lorna’s chest) since 20.02.2007., teaching knitting and crocheting since 27.10.2010. (over 300 students since), CraftYarnCouncil certified instructor since 02.02.2015.
Facebook: https://www.facebook.com/adriana.meglaj
*About knitting/crocheting classes O’pleti:
Facebook: https://www.facebook.com/Opleti/
web: http://www.opleti.com

Read Full Post »

Za one koji ne znaju (najvjerojatnije ne pletu/kukičaju): WIP ili work in progress… dakle radovi u toku.

Dakle, sutra će padati snijeg!

Zašto? Kako ja to znam?
Uhvatila sam se pospremanja nereda koji gomilam na 50 cm od kreveta, na mojoj škrinjici! A tu odlažem sve: ono što pletem, što treba samo finiširati, što nosim na O’pleti ponedjeljkom (za početnice pletenja), utorkom (za rekreativke), za one srijedom (početnice heklanja), pa tu ima ostataka pređe završenih projekata, pripreme projekata… da ne nabrajam. Mogu samo umiriti skeptike – ne, nema štakora!

Čudim se mužu koji tu hrpu gleda danima, gotovo miran, strpljiv i u velikoj nadi da će mi i taj “kreativni nered” podletiti pod šape. Nema tu nikakve kreativnosti. Samo nered.

Pa danima smišljam kategorije po kojima to treba srediti:
-pribor
-literatura
-ostaci pređe bez namjene
-pređa s namjenom
-pleteni/kukičani uzorci kojekakvih priprema za protekle O’pleti projekte
-potrebno za O’pleti
-WIP

E, tu sam si dala truda pa iskopala nekoliko materijaliziranih. Oni koji su u fazi osmišljanja mi ne stvaraju gomilu uz krevet. Još!

20171105_212222

Tako sad imam i službeno posložen sadržaj moje WIP košare,
stupanj izrade prikazan *******
-boje sunca – torba od rukom farbane vune – fali samo podstava i ručke ******
-crno, BigMerino – kapa za muža – finiš ******
-crveni pamuk – ljetna pamučna haljina, pletena čipka, **
-bijeli konac – heklano sjenilo za lampu, po narudžbi **
-ljubičasti pamuk – pletena igračka Spyro ***
-sivo BigMerino – šal s kapuljačom, po narudžbi *****
-medvjedići – projekt po narudžbi, priprema ****

Možda moje ladice, kutije i torbice skrivaju još štogod, ali daleko od oka – daleko od bloga.

Eh, sad. Da li je ta količina nedovršenog rezultat lijenosti, pomanjkanja usredotočenosti, širine želja ili svašta probam, a ne dovršim? Tko će ga znati. Samo znam da su neki radovi vezani za godišnje doba: pamuk ljeti, vuna zimi, a neki za narudžbe i/ili pomanjkanje pređe (čekam da dođe nova pošiljka)…. tako da će crvena haljina i dalje biti na dnu košare, dok će šal, kapa i torbica biti uskoro prekrižene na ovom spisku.

A što će se dalje događati – pratite kod Lorne!

Dakle, da vas umirim, ne, niste jedini koji gomilate “radove u toku” ili WIP-ove, nekako mi se čini da je to mračna tajna svake vrijedne, znatiželjne i kreativne pletilje!

Što vi imate “na iglama”? Koja je vaša “mračna tajna”? Slobodno mi se povjerite u komentarima, a i rado bih da ostavite komentar, vi koji čitate, jer nemam osjećaj da li pričam samam sa sobom ili me sluša tkogod iz prikrajka?

Vaša Lorna

 

Read Full Post »

A jooooooj, 10 godina!
22. veljače je bilo 10 godina od promišljanja do dugo u noć, od prvih susreta s novim formatom izražavanja, od prvih postova Lorne Doone.
Nisam ja zaboravila na ovu krasnu obljetnicu…. samo sam čekala da se slegnu riječi koje se vrzmaju glavom, koje su se uskovitlale i ličile na nekakvu neartikuliranu prašinu.

Znate onaj osjećaj kad omirišete zrak i prepoznate miris kao sjećanje na sasvim određene okolnosti, događaje i osjećaje? Vjerujem da nam se to svima događa!
Nekad su to simpatične i drage uspomene, pa poželite da potraje, ni ne dišete u strahu da vam iz nosa, iz glave, iz sjećanja, ne nestane taj trenutak…. a ponekad samo otpuhnete, odmahnete glavom kratko se namrštivši i – idete dalje!

Postoji miris koji se javlja u zraku u proljeće kada krenu radovi u vrtu. To je miris vlage, paljevine i mlade trave. Kad me zapuhne taj miris, krenu sjećanja na srediu 80-ih. Na srednjoškolske dane, na duga vraćanja iz škole – pješice, a sve s ciljem da se “pretresu” sve teme, da se malo duže podruži s osobama koje su vam drage.
Postoji miris koji osjetimo usred ljeta, jedino izvan grada, kada se osjeti miris sijena u noći, potaknut vlagom rose. Tada sam istog uzrasta i pečem pečence s prijateljima, ljeta provodim na selu, nedaleko od grada, ali dovoljno daleko od svega urbanoga….

A zvukovi? Pjesme?
Kad god na radiu ili nekom drugom mediju zasvira “How deep is your love” od BeeGees-a, ja sam 6-godišnjakinja i vozim se vijugavim istarskim cestama u autu s roditeljima i bratom. Pjesma, snimljena na kazetu, imala je nekakav metalni zvuk ritmičkog lupanja i čak mi se dan danas čini da na “originalu” nešto fali 😀

Okus mliječne kašice od griza (pretpostavljam) koju su roditelji nabavljali za brata, a bilo je to vrijeme samih početaka Čokolina, dan danas tražim. Toliko jasno u ustima osjećam taj okus i ne mogu pronaći isti, niti da li se tu radi o određenoj marki kašice ili načinu na koji ga je naša baka pripremala… ali fali. Fali da zaokruži priču. Priču o djetinjstvu.

20170303_205347

Mene, sjećanja na prve dane ove Škrinjice, vrate u dane koji su prepuni raznih osjećaja. Ima tu oduševljenja, nestrpljivosti, nekakvog osjećaja koji graniči s euforijom! Oduševljeno fotografiranje svega što bi moglo biti ideja za post, svega što je važno opisati i objaviti. Nakon toga očekivanje komentara kao jasnog znaka da je misao i pročitana… vrednovana. Je, gotovo kao danas s Fejsbukom.
Upoznala me Lornica s mnogim ljudima koji su svi od reda dragi i važni mojem životu. Odredili su me na neki način, bez obzira na to da li su još uz mene svaki dan, povremeno, u živo, virtualno ili…. ili ih više nema. Hvala vam svima! Od svih sam nešto naučila, zbog svih vas sam danas takva kakva jesam.

Screenshot_2017-03-07-09-14-53

Zato… sretan još jedan rođendan Lorninoj škrinjici, uz nadu da će i dalje biti tu, uz mene, uz vas!

Read Full Post »

Znate ono kad vam baš neki maleni poticaj treba da nešto poduzmete? E, da! To! To je meni bio pronalazak malene, ali baš malene djeteline s 4 lista. I to u našem vrtu dok sam čekala da pas obavi “svoje” (da, neće piškiti sam!!!). I gledam ja tu minijaturu od jedva nešto preko 1 cm na dlanu i mislim si… da li to sad znači da me očekuje neka “malena” sreća? Može li uopće sreća biti izmjerena, ima li neku veličinu? I da li ta veličina ima neku konfekcijsku oznaku tipa XS… M …. L ili XXL? I pomislim tako da je to baš dobra tema za blog-post.

img_20161001_184500

 

Post o tome kako sreća nema mjeru, njena je mjera relativna. Veličina sreće je toliko relativna da bi i stari dobri Einstein mogao na njoj objašnjavati teoriju relativiteta. Npr. Nekome je sreća sresti starog prijatelja nakon dugo godina, a nekome dobiti nasljedstvo od nepoznatog strica iz Argentine. Drugima bi sreća bila da se riješio nesretne bubuljice na sred nosa, a drugome da se ustao iz kreveta nakon duge i teške bolesti. Relativna je stvar veličina sreće.

I onda nađem još jednu “srećicu” i to malo veću… čisto da mi Svemir poruči da se ne zamaram, nego da se veselim svakom danu, svakom susretu i dobrom zdravlju! Pa sam tako srela i dragu Tedicu nakon 100 godina i pomislim kako nije toliko loše da sad radim u centru kad sam obradovana ovakvim susretom!! Nemam problema s bubuljicama i nisam boležljiva…. sad mi samo preostaje stric!!!

Naravno da Lorna i dalje plete. Što bi Lorna bez pletiva!?

20160919_141614

Vaša Lorna

Read Full Post »

Svako toliko nalazim opravdanje za igru. Bilo bi lijepo da opravdanja ne trebam i da ljudi shvate kako je igra i te kako ozbiljan posao! No, još se uvijek smatra neozbiljnim i infantilnim.

Imate nekoliko načina da se opravdano igrate:

  1. uzmete na čuvanje nečije dijete (ukoliko nemate svoje)
  2. uhvatite se pospremanja sobe vlastitog djeteta
  3. prijateljujete s prijateljicom koja je (gle čuda!?) spisateljica za djecu
  4. jednostavno uzmete i – igrate se, ma što drugi mislili o tome!

U mojem slučaju se ovaj put ispreplelo 3. i 4. opravdanje.

Prvo sam dugo mjerkala izraditi Tildu, dugo se pripremala, podrobno razrađivala svaki korak, malo po malo izrađivala tijelo, kosu i odjeću da bih je na kraju i dovršila… i nije loša 😉

20160207_221931

Tildu si je prisvojila moja Mikica, iako je u početku rekla da joj se takve lutke ne sviđaju.

Onda se u susjedstvu rodila, već spomenuta, Tara, pa je uz kapicu dobila i jednog zeku/krpicu-mazilicu. Nadam se da će joj poslužiti….

20160204_151107

I na kraju, kao šlag na tortu, ulijeće književnica sa željom da joj se glavni likovi dviju slikovnica izrade kao prstić-lutke. Eh, tu je sad proradila mašta i vještina… izazov za poželjeti…. Gospodin Mrak bez 3 bijela šeširića

20160310_191406

i Zelenkapica!

20160313_202438(0)

Sad sam jedno vrijeme mirna jer se moja dječja duša poigrala 😀

Vaša Lorna

Read Full Post »

Older Posts »