Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘prijatelji’ Category

Dakle, sretan rođendan Lorna!!!

11-ti ročkas nije za baciti… a tada je to izgledalo otprilike ovako:

Screenshot_2018-02-22-23-06-23

Zaključak? Vrijeme ide, ljudi se mijenjaju, prolaze kroz naš život ostavljajući veći ili manji trag… gotovo kao chemtrails 😀
A znate koja je alternativa Lornici bila??? Prema omiljenoj plesmi iz dječje dobi, ali omiljenoj i mojem mužu, alternativa je bila Colinda…. ona od Zdenke Kovačićek! Huh, baš dobro da nije!

IMG-5466a753ab80e1d110d971e2a58aaf52-V

No, veljača nas je zabijelila i osim romantičnog ugođaja kojeg pruža pogled kroz prozor iz tople sobe – ništa meni u snijegu romantično nije! Proljeće, aj dođi više!

I ove olimpijske igre je obilježilo pletenje i pletenina. Ovaj puta Finci, konkretno trener skateboard tima, koji odmara živce pletenjem, a njegovi boardaši – gledanjem. Ogrnuli su se šalom ispletenim još pred 4 godine u Sochiu… svaka čast dečki!

3500

Sretan ročkas Lorna!!!

Oglasi

Read Full Post »

Hahaha, i opet je naslov za svašta pomisliti!

A u biti je sve jako jednostavno… kako se na početku nove godine ne osvrnuti na staru? Pa si (opet!) obećati da ću se češće sjetiti na Škrinjicu, ostaviti kakav zapis, ali i očekivati vaše komentare! Ovako, bez povratne informacije, osjećam se kao da pjevam na vrh brda i oni rijetki koji me čuju, niti ih vidim niti znam što misle. Možda žele da otpjevam još jednu pjesmu, a možda si misle da nek prestanem već jednom!
Uz to volim pisati kad za to imam inspiraciju i povoda. Na silu nikad ništa dobra.
Iz 2017. smo u 2018. prenijeli želju za O’pleti prostorom, volju za radom, želju za gostovanjima i veselje u svakoj isštrikanoj/isheklanoj očici.

Današnja inspiracija je proizašla, u najvećoj mjeri, iz dostave koja je kasnila 23 dana od krajnje očekivanog roka (19.12.2017.).
Naručila sam si papirnatu inačicu knjige o kojoj sam svim početnicama pričala:
20180111_141320.jpg
…konačno je svim polaznicama mogu pokazati!
Na spisku su, najmanje, još 2 za tu namjenu i još 3 za moju dušu… ajmo dalje 😀

Uz to vam se priča tako zaokruži, pa shvatite da su vas s nekim ljudima sitnice povezivale još davno prije nego li ste se upoznali licem u lice!
Odkud takva razmišljanja? Eh, pijem ja tako ukusan čaj s dvije divne žene u dućanu Jasmina i lutkice u Petrinjskoj.
Jedna od njih, Željka, divna varaždinka koja kontrolira hobotnice koje se heklaju za nedonošćad, a došla je u Zagreb upoznati Jasminu i mene (wow!), ali i sudjelovati na radionici izrade hobotnica u knjižnici Kustošija.
Druga je Jasmina. Svašta bi se dalo napričati o toj djevojčici u duši i kreativki u pristima…. “mami” bezbrojnih vila, vještica, balerina, sirena i njihovih životinjskih pratitelja.
Sjedim ja tako za tim, kreativom zasutim, stolom i shvatim da je do mene zdjela puna anđela za na bor…. ali ja takve imam doma…. barem 12, 13 godina…. pa to su njeni!!! Moja djeca su ih dobila za jedan Božić od ujne (moje šogorice) i uredno su pospremljeni sa svim Božićnim nakitom…
20180106_105707
Koliko dugo ja Jasminine anđele brižno čuvam i ne znajući da sam za nju znala davno prije nego li se rodilo ovo divno prijateljstvo i suradnja.
Pa sam povukla i paralelu od prije cca 8 godina kad sam putem SWAPA, organiziranog na kreativnom forumu čiji sam dio bila, dobila Djedicu od Helge s kojom sam i dan-danas prijateljica putem Facebooka 😀
20180106_105646
Čudne i neobične su niti koje nas sve povezuju… i tko zna gdje su nam se putevi već ukrižali, a da nismo ni znali s koliko važnom osobom za budućnost koja je pred nama!

Puno lijepih prijateljstava, druženja i sitnih veselja vam želim i u 2018.!

Vaša Lorna

Read Full Post »

A jooooooj, 10 godina!
22. veljače je bilo 10 godina od promišljanja do dugo u noć, od prvih susreta s novim formatom izražavanja, od prvih postova Lorne Doone.
Nisam ja zaboravila na ovu krasnu obljetnicu…. samo sam čekala da se slegnu riječi koje se vrzmaju glavom, koje su se uskovitlale i ličile na nekakvu neartikuliranu prašinu.

Znate onaj osjećaj kad omirišete zrak i prepoznate miris kao sjećanje na sasvim određene okolnosti, događaje i osjećaje? Vjerujem da nam se to svima događa!
Nekad su to simpatične i drage uspomene, pa poželite da potraje, ni ne dišete u strahu da vam iz nosa, iz glave, iz sjećanja, ne nestane taj trenutak…. a ponekad samo otpuhnete, odmahnete glavom kratko se namrštivši i – idete dalje!

Postoji miris koji se javlja u zraku u proljeće kada krenu radovi u vrtu. To je miris vlage, paljevine i mlade trave. Kad me zapuhne taj miris, krenu sjećanja na srediu 80-ih. Na srednjoškolske dane, na duga vraćanja iz škole – pješice, a sve s ciljem da se “pretresu” sve teme, da se malo duže podruži s osobama koje su vam drage.
Postoji miris koji osjetimo usred ljeta, jedino izvan grada, kada se osjeti miris sijena u noći, potaknut vlagom rose. Tada sam istog uzrasta i pečem pečence s prijateljima, ljeta provodim na selu, nedaleko od grada, ali dovoljno daleko od svega urbanoga….

A zvukovi? Pjesme?
Kad god na radiu ili nekom drugom mediju zasvira “How deep is your love” od BeeGees-a, ja sam 6-godišnjakinja i vozim se vijugavim istarskim cestama u autu s roditeljima i bratom. Pjesma, snimljena na kazetu, imala je nekakav metalni zvuk ritmičkog lupanja i čak mi se dan danas čini da na “originalu” nešto fali 😀

Okus mliječne kašice od griza (pretpostavljam) koju su roditelji nabavljali za brata, a bilo je to vrijeme samih početaka Čokolina, dan danas tražim. Toliko jasno u ustima osjećam taj okus i ne mogu pronaći isti, niti da li se tu radi o određenoj marki kašice ili načinu na koji ga je naša baka pripremala… ali fali. Fali da zaokruži priču. Priču o djetinjstvu.

20170303_205347

Mene, sjećanja na prve dane ove Škrinjice, vrate u dane koji su prepuni raznih osjećaja. Ima tu oduševljenja, nestrpljivosti, nekakvog osjećaja koji graniči s euforijom! Oduševljeno fotografiranje svega što bi moglo biti ideja za post, svega što je važno opisati i objaviti. Nakon toga očekivanje komentara kao jasnog znaka da je misao i pročitana… vrednovana. Je, gotovo kao danas s Fejsbukom.
Upoznala me Lornica s mnogim ljudima koji su svi od reda dragi i važni mojem životu. Odredili su me na neki način, bez obzira na to da li su još uz mene svaki dan, povremeno, u živo, virtualno ili…. ili ih više nema. Hvala vam svima! Od svih sam nešto naučila, zbog svih vas sam danas takva kakva jesam.

Screenshot_2017-03-07-09-14-53

Zato… sretan još jedan rođendan Lorninoj škrinjici, uz nadu da će i dalje biti tu, uz mene, uz vas!

Read Full Post »

Znate ono kad vam baš neki maleni poticaj treba da nešto poduzmete? E, da! To! To je meni bio pronalazak malene, ali baš malene djeteline s 4 lista. I to u našem vrtu dok sam čekala da pas obavi “svoje” (da, neće piškiti sam!!!). I gledam ja tu minijaturu od jedva nešto preko 1 cm na dlanu i mislim si… da li to sad znači da me očekuje neka “malena” sreća? Može li uopće sreća biti izmjerena, ima li neku veličinu? I da li ta veličina ima neku konfekcijsku oznaku tipa XS… M …. L ili XXL? I pomislim tako da je to baš dobra tema za blog-post.

img_20161001_184500

 

Post o tome kako sreća nema mjeru, njena je mjera relativna. Veličina sreće je toliko relativna da bi i stari dobri Einstein mogao na njoj objašnjavati teoriju relativiteta. Npr. Nekome je sreća sresti starog prijatelja nakon dugo godina, a nekome dobiti nasljedstvo od nepoznatog strica iz Argentine. Drugima bi sreća bila da se riješio nesretne bubuljice na sred nosa, a drugome da se ustao iz kreveta nakon duge i teške bolesti. Relativna je stvar veličina sreće.

I onda nađem još jednu “srećicu” i to malo veću… čisto da mi Svemir poruči da se ne zamaram, nego da se veselim svakom danu, svakom susretu i dobrom zdravlju! Pa sam tako srela i dragu Tedicu nakon 100 godina i pomislim kako nije toliko loše da sad radim u centru kad sam obradovana ovakvim susretom!! Nemam problema s bubuljicama i nisam boležljiva…. sad mi samo preostaje stric!!!

Naravno da Lorna i dalje plete. Što bi Lorna bez pletiva!?

20160919_141614

Vaša Lorna

Read Full Post »