Feeds:
Objave
Komentari

Archive for the ‘putovanja’ Category

Nekad danima smišljam naslov za post, a ne olakšava mi ništa ni plan o čemu ću pisati….

Pa kad složim fotke i pripremim za objavu… ta-daaaaaaaaaaaaaaa

Dakle, kako sam najavila, bila sam opet u Splitu! O, kako me svaki put iznova oduševi spoznaja da animozitet na relaciji ST-ZG stvaraju oni kojima najviše paše princip zavadi pa vladaj, a sve zdušno podržavaju senzacionalistički nastrojeni mediji 😀

Dakle, osjećala sam se ko doma, nimalo ugroženo i beskrajno voljeno!

Sad i ja mogu “zavezanih očiju priko Pazara… i evo me doma!” Pa zato hvala LoveDi zbog koje mogu reći da u Splitu imam dom, i mojim krasnim polaznicama koje su me učvrstile u uvjerenju da je dobro to što radim. Od doma sama odlazim i vraćam se i nemam osjećaj da remetim rutinu sjajne obitelji, a kad se odluči krenuti u šetnju, do “peškarije” ili u trgovinu…. tu sam. A moj dom u Splitu je i tik uz trasu pruge koja je spuštena pod gradom, te se gotovo i ne vidi (tek pogled iz zraka daje naslutiti da je tu nešto). Ta pruga zaranja pod grad odmah nakon željezničke stanice Split predgrađe, pod stadion Park mladeži, te izranja pred kolodvorom u luci. Tu je i kraj pruge…. pa prelazite preko nje na putu za Bačvice, gdje sam smočila nožice “bile”. Neka vas ne zavara moj osmijeh! Ledeno je da su mi noge skroz “okocenile”!

na_kraju_pruge

tocanje
Većinu znamenitosti sam “pohvatala” i smjestila u svoj orijentacijski prostor…. tako sam i domaćicu iznenadila pojavivši joj se pred zgradom 😀 (Pouka: ne vodite me doma u nadi da to neću drugi puta znati pronaći!!!). Iskreno sam bila ganuta oduševljenjem domačice paketom vune za filcanje (to vam je onaj šareni paketić skroz lijevo u gepeku iz prošlog posta) …..grlila me, skakala, vrištala… prenjela oduševljenje i na kćerkicu…. Nisam se radovala uzalud!

Naravno da sam išla do Grgura poželjeti opet nešto trljajući mu, roza lakom nalakirani, nožni palac. Pa da formalnost bude potpuna, fotkala sam se u njegovu podnožju. Gledam ja sad tu fotku i zaključim da sam nalik Kosjenki podno diva dobroćudnoga koji samo što se ne sagne i smjesti me uz uho……

kosjenka

Osim krasnih prijateljica, stekla sam i nove kućne ljubince!

Bila sam u fazi kamenja, pa sam skupljala kamenje sa svih mjesta na kojima sam bila. Onda je nastupila faza pelcera, pa sam navukla bilja….. Ovo je (valjda) faza dobroćudnih organizama.

Ne, nisam dovukla doma još jednu macu na užas familije….. dobila sam kefirna zrnca koja vrijedno rade i pretvaraju svakodnevno mlijeko u kefir, a žive na stalaži iznad mikrovalne pećnice, u društvu kvasa koji je već godinu dana starosjedioc!

zvjeri

Sjećanja mogu i izblijediti, ali ovakve poveznice, prijateljstva i- kefir će potrajati!

Vaša Lorna

 

 

Read Full Post »

Proljeće je došlo i mami me van, pa sam svako malo ruku uronjenih u zemlju!

Mami i na putovanja, pogotovo ako se može ušićariti koji metar niti. Pa sam ovu subotu vodila cure s O’pleti u šoping u Majšperk, po vunicu…. sreća da su nas muževi poslali u bijeli svijet s automobilima ogromnih gepeka, pa smo uspijele sve lijepo utrpati. Ja sam najmanje uzela sebi, ali s nadom da će sve to biti upletenoo baš za mene: Silvija (70% vuna, 30% svila) u 2 kombinacije po 3 boje za rukavice i Kaja (25% vuna, 75% akril) za kaputić, kratki… nešto.

osmina_majsperk

Sve ostalo u gepeku je za nekog drugog!

Naravno, ne smijem pretjerivati s pređom jer mi je ormar pun, a dobila sam i ovu divotu od moje drage polaznice/prijateljice Vlaste… to će biti kapa za vašu Lornicu!

vlasta_2

No, kako se bliži ljeto, tako se okrećem pamuku. Tu sve svoje nade polažem u svoj troipoldnevni posjet Splitu i dućanu Konac Bilić. Namjeravam kupiti konac za haljinu koju sam prošle godine započela, skužila da: a) nemam dosta Mirne (Pazinkine); b) da mi je prvo upleteno klupko sasvim druge nijanse… pa sam odustala, sve oparala i krećem nanovo koncem kojeg dofuram iz sT 🙂

Međutim, puno je toga već “na iglama”…

Kapa za nećaka

plave_nijanse

Isprobavanje mustre koja ima neki feler, a rezultat se čini jako zanimljiv…. modularno pleteni šal

dzenkin_pokus

Davno započeti tabletić koji bi trebao upotpuniti jedan retro interijer

tabletic
Spyro, davno započet, odmah iza SpužvaBoba…..

spyro_1

…i, hm, nešto! Ovo će biti nešto kad završim i vidim hoće li uopće ličiti na nešto što sam zamislila…. hahahaha!

svasta_nesto

Tu bi se čovijek mogao lako zapitati da li išta završim? Evo ga!!! Ta-daaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Nazuvak za glavu prema narudžbi/provokaciji rođenog mi brata koji je rekao da pletem samo babaste stvari, a njemu bi trebalo baš nešto za bordanje… Sad veli da je zadovoljan! A-ha!

nazuvakD
Nadam se uspješnom posjetu Splitu i puno završenih projekata 😀

Vaša Lorna

Read Full Post »

Već dugo se pokušavam utrpati Kosmičkom na put do Splita.

“..a kaj buš tam celi dan? Ja ti moram raditi i nemrem tebe zabavljat!”

Kaj bum radila? Kaj bum radila??!!! Samo cijeli dan bu mi i premalo… I onda mu se utrpa netko drugi, kome je važnije obići južnu poslovnicu firme i ja otpadam. A nostalgija za divna 3 dana provedena u Splitu jača.

Danas me na to podsjetio i poziv iz Splita. Pita Z da li još imam radionice u ST? A ja bi! Drage moje, da smo znate, ali moram riješiti prostor, a to nije lako odavde.

Gotovo je godina prošla od mog posjeta Diani, njenoj divnoj obitelji i hostelu koji me oduševio povjerenjem, gosotoljubivošću i susretljivošću. Moram se posložiti i – put juga!

U tom sam postu pisala i o Marin šalu, prema dizajnu Ysolde Teague, kojeg sam taman započinjala i premišljala se o boji. E, pa šal je na kraju sivi, često nošen i obavezno mami uzdahe i zanimanje svih koji ga vide. Jako mi je drago da sam ga napravila i prihvatila izazov. OK, ima malih odstupanja od originalnog dizajna, ali nema veze! Namjerno ima 7 “latica”, umjesto 5, jer sam se bojala da će biti kratak… ima još razlika, ali ih vjerojatno ne primjećuje nitko tko ne kuži! Bitno da je lijep, baš kao i original i da će me grliti oko vrata još dugo!

Marin_3

Read Full Post »

Kao i svi moji naslovi, tako ni ovome dijelovi međusobno i nemaju neke veze… mada bi bilo zgodno predpostavljati: Uporno sam namjeravala otputovati u Split, ali sam svaki put odustajala… ili tako nešto.
No, u Splitu sam bila, održala trodnevnu radionicu, jako sam zadovoljna postignutim, a još više doživljenim.
Već se drugu godinu zaredalo da početkom godine proživljavam svojevrstan višednevni pidžama party i dobro mi dođe kao neko izdizanje iz zimske depresije. Prošle godine sam se sjajno provela u BG, a ove u ST. Provod nikad ne bi bio tako dobar da domačice nisu kakve jesu.
Ovoga me puta ugostila naša MadeByDiana.


07_PERISTIL DANJU
Na tri dana sam postala dio njene obitelji, dobila princezinu sobu. Ne šalim se… princess zavjese made by Mica Torbica, princess prekrivač, sve u ljubičasto – roza… bajkovito! Vrijeme je bilo ponešto šugavo, ali sam tako barem uspjela snom nadoknaditi svakovečernje brbljikanje do iza 1 sat u noći!!! Ujutro pidžama-kava. Samostalan odlazak do Hostela gdje je održana radionica što mi je ostavilo priliku da sama istražim i otkrivam grad po najsigurnijem principu – gubeći se putem i pronalazeći prepoznatljive vizure, mjesta, spomenike… Divno!

zlatna_vrata
Valjda bih mogla ispisati metre i metre teksta o ovom krasnom posjetu Splitu, ali ću skratiti samo na: Split je divan i prvom prilikom se vraćam!!!

jagode&cokolada

Ovaj divni, elegantni kompletić je za jednu malenu splićanku koja će ga, nadam se, ovog proljeća prošetati Rivom 🙂 Sve je heklano, uglavnom niskim štapićima, od zaliha Dalmatinkine Marine.

Pamukom boje čokolade, ali StGeorge, započela sam Marin šal prema Ysoldinom uzorku. Izazov je u tome da ga izvedem samo prema fotkama koje imam i – sjajno mi je izgledalo…

MARIN_S

Kako sam od Magrit jesenas dobila na poklon predivnu Dropsovu Alpaca vunicu, bila je prvi izbor za stvarnu izvedbu, ali…. Hm, vunica je divna, na opip meka, gotovo idealna da me grli za prohladnih dana. Međutim mi se uvijala u pletivu da je gotovo nevjerojatno da je pletivo gore (smeđe) i ovo dolje (sivo) plela ista ruka! Uz to se jako “linja”, ispušta dlačice koje sam nakon svakog pletenja morala otresati sa sebe. Gotovo da sam uplela cijelo klupko, s veseljem utvrdila da će mi 2 klupka biti dovoljna za cijeli projekt i – sve oparala! Shvatila sam da ću ga vjerojatno vrlo rijetko nositi, a to bi za ovo predivno predivo bilo prevelika šteta. Naći ću neki pogodniji projekt za to.

ALPACA_01

U međuvremenu sam izabrala iz kutije na kojoj piše “Prediva Alisa” krem predivo koje je idući kandidat za ovu ljepotu… krem sam uzela, mada mi se čini da ću ipak oplesti tamno sivu…. neodlučna, jako neodlučna!!!

Lorna

Read Full Post »

Sanjala sam pred jedno tjedan dana Beograd, druženje s Magrit i prekrasno provedena 4 dana……

San je toliko uvjerljiv da vam i dočarati mogu šetnju centrom grada gdje posred ulice rastu stabalca s delikatno nježno zelenim listićima ranog proljeća, fasadama koje svojim secesnim ugođajem podsjećaju na većinu srednjeeuropskih gradova, ali i česmama (jedna izlazi iz kadra na lijevom rubu) koje naglašavaju jak utjecaj islamske kulture. Čini mi se, kroz san, da smo i pokisle negdje u blizini Knezmihajlove i popile voćni frape čekajući da kiša prestane. Bogovi su se smilovali i dozvolili da obiđemo dobar dio Kalemegdana, da vidim “nulti kilometar” Save, da me propuše vjetar na Brankovu mostu i da me umalo uhvati kontrola u javnom prijevozu… brrrr, da nisam sanjala, još bi me sad podilazila jeza!

Cijelo djetinjstvo sam odrastala uz razne emisije produkcije BG-TV, na špici kip pobjednika, na vrhu nekog brda, isti je bio i logo Avala filma, pa da me tkogod pita gdjeje kip??? Pa, na Avali! Ali nije. Jasno sam ga sanjala da je na Kalemegdanu, gleda prema ušću Save u Dunav okrenuvši svijetu na kopnu svoju golu stražnjicu!

Stubište s apsidalnim odmorištima, utvrđen grad na brdu uz ušće… sve već toliko puta viđeno na televiziji i u serijama, da nam se gotovo čini da smo bili tamo.
 

Ali Zemun sam sad prvi put doživjela. Je, znam da je uz Beograd, da je na zapadnoj strani, da je uz Savu, ali da se mirno tamo moglo snimati i fanastične filmove poput Gospodara prstenova, e, to nisam znala!

Mali gradić koji živi samostalnim životom, a opet pripojen velegradu. Sa svim blagodatima malog grada, osjećaja bliskosti svih njegovih stanovnika, pruža miran život sa svim potrebnim sadržajima i opskrbom.

Čak i mali dučan pozamanterije u kojem se nađe toliko toga da treba odvojiti dovoljno vremena za pregledavanje svega zanimljivog. Rame uz rame Beogradskom Bumbaru, trgovinica “Maja” zaokupila me pređom češkog dobavljača, ali i Teteksove vunice koju nisam u Zagrebu imala prilike naći.

Pa kad se već trpam vunicom, odsanjala sam i izlet u Novu Pazovu, do Prediva Alisa, gdje sam dotukla sve slobodne kapacitete kofera.

Možda bi se tkogod mogao zapitati kako znam da sam sanjala? Od kud onda slike koje vjerno dočaravaju vrijeme provedeno s dragom prijateljicom? Od kud ja ili ona na nekoj od tih fotografija? Od kud još prašine s Brankova mosta u oku? Od kud suza od rastanka na dlanu?

Mora biti san, jer kako objasniti konstantan osjećaj da sam doma, da sam, sa 40-ak godina, na nekom pidžama partyu koji se protegnuo na 4 dana, da me paze maze i tetoše kao vlastitu kćer??? Mora biti san! Čak me nitko svo to vrijeme nije uštipnuo da mogu tvrditi suprotno!

Ako slučajno nije bio san, onda veliko HVALA dragim domačinima, divnoj domačici-vodiču po krasnom gradu nešto istočnije od Zagreba!!!!

A u Zagrebu dozrele trešnje! Eto prilike da se popnem u staru krošnju, posegnem za slatkim plodovima i dio njih ubacim u tijesto od jogurta, “ostavim” 20-ak minuta u pećnici i pojačam dojam ranog ljeta!

A igle ne miruju! No, to bi bio motiv za skori post!!!

Vaša Lorna

Read Full Post »